Hana Miličković, od nesigurnosti do glasa koji se čuje

Kada govori o sebi, Hana Miličković će pomenuti fotografiju, crtanje, ukulele, kafe sa prijateljima ili male trenutke koji joj daju energiju. Studentkinja prve godine Pravnog fakulteta i zaljubljenica u umjetnost, Hana je osoba koju najviše ispunjavaju ljudi kojima vjeruje i osjećaj da negdje pripada.

Ipak, to samopouzdanje nije bilo jednostavno izgraditi. Nakon završetka osnovne škole, perioda koji opisuje kao jedan od težih u svom životu, počela je da gradi novu verziju sebe.

“Porodica i mali krug prijatelja promijenili su moj pogled na život. Znam da imam ljude koji će uvijek biti tu za mene, sa kojima mogu da podijelim bilo šta.“

Kreativnost je uvijek bila dio nje. Još kao dijete voljela je da crta i osmišlja sopstvene stripove, a kasnije je uporno vježbala ukulele i gitaru.

Sa Mrežom za omladinski aktivizam Crne Gore (MOACG) prvi put se susrela kada je upisala srednju školu. Organizaciju je zapazila na jednom od štandova ispred gimnazije. Na prvu radionicu došla je zahvaljujući pozivu prijateljice i odmah joj se svidjela atmosfera.

“Dopao mi se koncept same organizacije. Svi su uključeni i svi žele da budu uključeni. Glas mladih ne ostaje samo na papiru, nego se zaista čuje.”

Jedan od trenutaka koji najviše pamti vezan je za konkurs Eco Hunters. Nakon obuke o kreiranju sadržaja, odlučila je da snimi video o ekološkom problemu na Žabljaku i osvojila prvo mjesto, što je za nju bilo potpuno iznenađenje.

„Bila sam potpuno šokirana. Nisam očekivala prvo mjesto. Najveća promjena koju sam doživjela je povratak samopouzdanja. Nestao je strah od javnog nastupa, a pojavila se sigurnost da iznesem svoje mišljenje.”

Početak fakulteta donio je nove izazove, pritisak i iscrpljenost, zbog čega je Hana u jednom trenutku ozbiljno razmišljala da odustane od aktivizma. Tada su joj podršku pružili upravo mladi iz Mreže.

„Najveću motivaciju dali su mi mladi ljudi koji su konstantno tu i rade. To mi je dalo vjetar u leđa da ipak nastavim, da ipak mogu sve da postignem.“

Hana jubilej Mreže doživljava kao dokaz koliko se može postići kada mladi vjeruju u zajednički cilj. Od malog prostora u Hercegovačkoj ulici do organizacije koja okuplja veliki broj mladih, svjedočila je rastu kojem je i sama doprinijela.