Sajra Smaković: „Ako čekamo da strah ode, on nikad neće otići.“

Sajra Smaković vjeruje da se najveće promjene ne dešavaju onda kada nestane strah, već onda kada odlučimo da mu ne dozvolimo da nas zaustavi.

„Ako čekamo da strah ode, on nikad neće otići. Strah je nešto što ne može da prođe, već nešto što ti razbiješ.“

Do tog zaključka nije došla slučajno. Kaže da joj osnovna škola nije ostala u lijepom sjećanju, ali da je upravo taj period oblikovao osobu kakva je danas.

„To iskustvo me naučilo da postanem jača.“

Danas je učenica pravno-administrativnog smjera u Srednjoj ekonomskoj školi, ali sebe ne vidi samo kroz pravo. Jednako važan dio njenog života je umjetnost.

Dok joj pravo predstavlja red, disciplinu i odgovornost, umjetnost je prostor u kojem može biti potpuno svoja.

„Ja sam neko ko voli i haos, a volim i red i disciplinu. Umjetnost je za mene jedan bijeg od stvarnosti, mjesto gdje mogu da izrazim ono što osjećam.“

Ljubav prema pisanju pretočila je i u svoju zbirku poezije „Uz šoljicu kafe“, kroz koju je mnoge misli i emocije prenijela na papir.

Sa Mrežom za omladinski aktivizam Crne Gore upoznala se kroz Akademiju liderstva. Iako je dio MOACG-a relativno kratko, kaže da je vrlo brzo pronašla mjesto među ljudima koji dijele slične vrijednosti i želju da uče, razvijaju se i doprinose zajednici.

Vjeruje da su upravo ovakve organizacije važne mladima, posebno u vremenu kada je sve više komunikacije preko ekrana, a sve manje stvarnih susreta.

„Ovdje mladi imaju priliku da razvijaju svoje vještine, steknu nova prijateljstva i provedu vrijeme na kvalitetan način.“

Povodom pet godina rada MOACG-a uručeno joj je jubilearno priznanje za doprinos organizaciji. Kaže da joj je ono bilo veliko iznenađenje, ali i potvrda da se svaki trud primijeti.

„Bila sam jako ponosna. Bilo mi je posebno drago što su se mene lično sjetili i što su prepoznali moj trud. To mi je dalo dodatnu motivaciju da nastavim dalje.“

Iako priznanje vidi kao lijepu potvrdu dosadašnjeg angažmana, vjeruje da je ono tek početak.

Pred njom su, kaže, još mnogo iskustava, izazova i prilika za učenje.

Jer, kako je i sama naučila, najveći koraci ne počinju onda kada nestane strah.

Počinju onda kada odlučiš da mu ne dozvoliš da te zaustavi.