Širom svijeta danas se obilježava Međunarodni dan mladih. Ovaj datum ustanovljen je 1999. godine, na inicijativu Ujedinjenih Nacija (UN), a godinu kasnije prvi put je i zvanično proslavljen.
O položaju mladih u Crnoj Gori, izazovima sa kojima se suočavaju, omladinskom aktivizmu i ulozi mladih u kreiranju politika i donošenju odluka na svim nivoima, za Portal Analitika govorila je rukovoditeljka Kancelarije za razvoj i koordinatorka za kulturu i neformalno obrazovanje u Mreži za omladinski aktivizam Crne Gore, Sofija Kirsanov, a u nastavku integralno prenosimo tekst Portala Analitike, a koji je pripredila Nevena Kovačević:
Mladi nemaju mogućnosti da učestvuju u donošenju odluka
Sagovornica Analitike ističe kako svaki građanin ili građanka može da konstatuje da je njihov položaj u društvu iz nekog razloga loš.
“E, pa, položaj mladih je gori. Mladi nemaju dovoljno resursa da sami promjene svoj položaj, niti imaju dovoljno mogućnosti da učestvuju u donošenju odluka. Mladi nijesu imuni na probleme sa kojima se suočava ostatak države – inflaciju, korupciju, porast cijena nekretnina, bujanje nacionalšovinizma i ekstremizma, neefikasan zdravstveni sistem, socijalnu nejednakost, kulturu nasilja i skretanje sa evropskog puta Crne Gore”, naglašava Kirsanov.
Možda su, kako dodaje, manje voljni ili manje kompetentni da argumentuju svoje nezadovoljstvo, ali, jednako uočavaju i trpe posljedice ovih problema.
“Naravno, za mlade je posebno važno poboljšati obrazovni sistem, uskladiti ga sa tržištem rada, ali i učiniti kompetentnim u odnosu na programe koji se nude u inostranstvu; obezbijediti prohodnost na tržište rada i dostojanstvenu platu za dostojanstven rad, platu uz koju se može ostvariti ekonomska nezavisnost”, ukazuje Kirsanov.
Podvlači da mladi žele mobilnost, prije svega u kontekstu onoga što im nudi Evropska unija.
“Rijetko koju mladu osobu zanima ribarska politika EU, ali će definitivno svaka pozitivno odreagovati na ideju smanjenih cijena studija na prestižnim fakultetima i višegodišnji boravak u najljepšim evropskim metropolama samo uz pasoš u džepu. Mladi žele da se njihova izuzetnost cijeni i da bude nagrađena. Žele da imaju stipendije koje iznose više od 225 eura mjesečno i žele uslove za razvijanje vještina i znanja koje imaju njihovi vršnjaci u drugim zemljama – u nauci, sportu, tehnologijama…”, poručuje Kirsanov.
Kako naglašava, ono što većina mladih nije ni svjesna da želi, jer i ne poznaju drugačiju realnost, je kulturna nadgradnja opštih uslova za preživljavanje.
“Mislim, prije svega, na kvalitetnu umjetničku i medijsku scenu, ali i na građansko društvo bez nasilja, nacionalizma, ekstremizma, mizoginije, ksenofobije, homofobije, klerikalizma i fašizma. Takođe, omladinske politike moraju imati dobar odgovor na krizu mentalnog zdravlja, a ekološke teme su još nešto što većini mladih u Crnoj Gori izmiče, jer su nesvjesni u kojoj mjeri ovo pitanje nesrazmjerno pogađa našu generaciju”, ukazuje sagovornica Analitike.
Tragično da samo vjerske zajednice efikasno pristupaju mladima
Kad je riječ o zloupotrebama u političke, naročito predizborne svrhe, ona ocjenjuje da je položaj mladih politički potentna tema, pogotovo s obzirom na broj mladih apstinenata.
“Iz tog razloga, mladi su često spominjani kao prioritet u predizbornim kampanjama, ali, u većini slučajeva, njihovo isticanje svodi se na nošenje kutije sa potpisima i stajanje iza govornika na konvencijama. Nakon formiranja vlasti, mladi su zaboravljeni – niti dobijaju svoje predstavnike u tijelima odlučivanja, niti Vlada kreira i sprovodi kvalitetne omladinske politike, niti je omladinska perspektiva (osim deklarativno) integrisana u krovne politike i strateška dokumenta Vlade”, napominje Kirsanov.
Naglašava da je važno razobličiti narativ da su mladi homogena kategorija.
“Raznolikost mladih naizgled otežava kreatorima politika, odnosno institucijama, da definišu prave potrebe mladih, pa često mlade vide kao neku skoro pa apstraktnu kategoriju progresivnih, globalizovanih, poletnih, površnih individualaca/ki i pokušavaju da prebrode generacijski jaz tako što će kreirati “cool” mjere koje nemaju nikakav konkretan uticaj na poboljšanje položaja mladih”, ukazuje Kirsanov.
Tragično je, naglašava, što su jedine institucije koje znaju kako da efikasno pristupe mladima – vjerske zajednice.
“Iako religioznost mladih sama po sebi nije i ne može biti negativna, u svijetu u kojem su vjerske institucije paravani za paramilitarne, ekstremističke organizacije, državne institucije bi morale ponuditi bolju alternativu, a čini se da su one nemoćne i nevoljne da to urade”, kategorična je sagovornica Analitike.
Primjetna apatija i naklonost autoritativnim i populističkim vođama
Upitana koliko mladi u Crnoj Gori vjeruju institucijama, te da li su zainteresovani za političke procese, Kirsanov podsjeća na istraživanje “I act – I change” koje je sproveo Centar za građansko obrazovanje, a čiji podaci pokazuju da najveće povjerenje mladih uživaju upravo vjerske zajednice,a potom banke.
“Ovaj, po mom mišljenju, alarmantan rezultat kao da je proizišao iz istraživanja u nekoj od “crvenih” (konzervativnih) država u SAD-u, moram primjetiti. Mladi najmanje vjeruju političkim partijama, ali i ključnim institucijama države, odnosno Vladi i Skupštini Crne Gore”, napominje Kirsanov.
Ukazuje da ovo potvrđuje da postoji ogromna distanca između mladih i države kao sistema institucija koje bi trebalo da služe interesima svojih građana i građanki, pa tako i mladih.
“Nije ni čudo da su u istom istraživanju mladi konstatovali da im je najmanje važno da budu aktivni u politici, a da im je nevažno i učestvovanje u građanskim akcijama, te da iz godine u godinu pokazuju nizak nivo interesovanja za politiku, pogotovo evropsku i globalnu, (čitaj: lišenu estradizacije)”, naglašava sagovornica Analitike.
Napominje da je jedna od ključnih komponenti mladalačkog duha nepovjerljiv odnos prema autoritetima svake vrste, ali to se, kaže, iz ovih podataka ne “čita”.
“Umjesto toga, primjećuje se apatični, blazirani odnos prema onome što oblikuje našu realnost i naklonost autoritativnim i populističkim vođama. Pitanje je samo: da li su nove generacije iznevjerile progresivizam i demokratiju, ili je naše nazovi-građansko društvo, na čelu sa izvršnom i zakonodavnom vlašću, iznevjerilo mlade”, ukazuje Kirsanov.
Mladi ranjivi na dezinformacije kao civili zalutali na ratište
Govoreći o tome da li su mladi posredstvom modernih tehnologija i društvenih mreža podložniji štetnim narativima i dezinformacijama, naša sagovornica ocjenjuje da se u 2024. godini dezinformacije nalaze u arsenalu oružja svakog agresora.
“Ako znamo da su primarni izvori političkog informisanja kod mladih društvene mreže, i to za skoro 80% mladih (CGO), možemo konstatovati da su, sa trenutnim nivoom medijske pismenosti, u izmijenjenom kontekstu, ranjivi kao civili zalutali na ratište”, upozorava Kirsanov.
Napominje da su vjerske institucije među najvećim kreatorima javnog mnjenja, te da svjedočimo ogromnoj mobilizatorskoj moći koju imaju kada je riječ o mladim ljudima.
“Kada se govori o radikalizaciji mladih, kao i o retradicionalizaciji njihovih stavova, ne treba tragati za uzrokom dalje od vjerskih institucija koje imaju monopol nad oblikovanjem vrijednosti i mišljenja tolikog broja mladih ljudi u Crnoj Gori, a pogotovo onih koje taj monopol koriste za ostvarivanje velikodržavnih interesa”, podvlači Kirsanov.
Najveći problem imamo sa budućnošću
Naša sagovornica ističe da je velika pobornica suočavanja sa prošlošću kroz kvalitetno koncipirane kurikulume i posjete mjestima stradanja u okviru nastave istorije, jer je to, kako ukazuje, najbolji lijek za istorijski revizionizam koji nas okružuje.
“Za spoznaju sadašnjosti potrebno je jačati moć percepcije i kritičke svijesti kod mladih od prvog razreda osnovne škole, dok mislim da najveći problem kao društvo imamo sa budućnošću. Crnogorsko društvo kao da je još uvijek u fazi preživljavanja u kojoj je sjutrašnjica neizvjesna, dok sepolitike na nivou EU planiraju decenijama unaprijed… Nedostaje nam ta doza vizionarstva, odvažnosti i pregalaštva, ali, opet, duboko vjerujem da je najbolje mjesto za sticanje ovih osobina – učionica. No, miljama smo daleko od ovoga, što, pored poraznih rezultata na PISA testiranju i sličnih indikatora, pokazuju inicijative da direktore škola bira resorni/a ministar/ka…”, poručuje sagovornica Analitike.
Odlazak mladih na Zapad indikator nemara države
Upitana da li su mladi u Crnoj Gori zainteresovani za omladinski aktivizam, ili i dalje bilježimo porast nivoa pasivizacije, Kirsanov ističe da je jedna od odlika zdravog demokratskog društva visoka motivacija mladih da se angažuju u građanskim inicijativama, u politici, da volontiraju.
“Po istraživanju CGO-a koje sam pomenula, mladi najmanje slobodnog vremena posvećuju volontiranju i aktivizmu. Prisutna je, rekla bih, još jedna pojava, bliska pasivizaciji: onaj mali procenat mladih koji je prepoznavao potrebu da doprinese društvenoj zajednici, ide tamo gdje se njihov društveni angažman valorizuje, u zapadne demokratije, koje vrijednost toga angažmana izjednačavaju sa vrijednošću akademskog uspjeha. To ne znači da se oni neće vratiti, ali svakako jeste indikator nemarnog odnosa državnog aparata prema volonterskom radu i omladinskom aktivizmu”, ukazuje Kirsanov.
Napominje da određen broj mladih aktivista/kinja ipak ostaje u Crnoj Gori.
“Pa makar u ime Mreže za omladinski aktivizam Crne Gore, čija sam ko-osnivačica, mogu konstatovati da okupljamo više stotina perspektivnih i vrijednih mladih ljudi koji zaista aktivno rade na poboljšanju položaja mladih. Na kraju, ohrabrila bih sve mlade ljude da današnji dan obilježe tako što će razmotriti mogućnost da se uključe u neku od omladinskih inicijativa i doprinesu poboljšanju sopstvenog položaja u društvu”, zaključuje Kirsanov.
Comments