Mreža za omladinski aktivizam Crne Gore i dalje traga za riječima kojima bi predstavila svoj osjećaj i stav povodom tragedije na Cetinju.

Mreža za omladinski aktivizam Crne Gore i dalje traga za riječima kojima bi predstavila svoj osjećaj i stav povodom tragedije na Cetinju.

Dodatno, djeca pretučena u Bloku 5 pokazuju da nasilje ima kontagiozan karakter - jednom kada postane svakodnevica društvene zbilje, izuzetno ga je teško suzbiti.S pravom se možemo zapitati kako to da je država čojstva i junaštva, tog koda urezanog u kolektivnu svijest ovoga naroda (ili bi tako makar trebalo biti), postala utočište svirepih ubica i huligana.

Rješenje ovakvog problema izvan je domašaja bilo koje pojedinačne partije, koalicije ili saveza, te iako brojni pokušavaju instrumentalizovati ovakvu situaciju, ističući superiornost svog pristupa u rješavanju problema - mora im se jasno poručiti: kao sami ste irelevantni.Društvo u kojem bivši počinioci krivičnih dijela hodaju gradovima i selima bez ikakvog nadzora, u kojem je odlazak kod psihologa tabu, a glorifikacija nasilja na svakom ćošku, ima mnogo veće probleme, koji se ne mogu svesti na "propuste u postupanju policijskih službenika".

Brojni predlozi za prevazilaženje problema su već izloženi od strane raznih aktera na društvenoj sceni, te, stoga, MOACG apeluje da se kroz sistemsku reakciju, oni najbolji usvoje i implementiraju u što kraćem roku.

Više od svega, apelujemo na jedno: tragedije kakvim svjedočimo, po pravilu bi trebalo da ujedine društvo oko istih ciljeva, i samo ujedinjeni, iznad partijskih i drugih interesnih rovova, možemo iznaći prava rješenja. Toliko, makar, dugujemo Jovanu, Vukanu, ostalim stradalima na Cetinju i njihovim porodicama.