Iako se Međunarodni dan maternjeg jezika slavi počev od 2000. godine, na inicijativu Bangladeša, ovaj datum se vezuje za odavanje počasti studentima koji su ubijeni u Bangladešu 21. 02. 1952. godine tokom protesta zbog nemogućnosti korištenja bengalskog jezika kao zvaničnog, iako je ovaj jezik koristila većina stanovništva.
Članice organizacije UN za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) obilježavaju taj dan kako bi ukazale na značaj poštovanja osnovnog ljudskog prava koje nam obezbjeđuje da možemo u svim prilikama da se koristimo svojim maternjim jezikom, a time i da njegujemo jezičku kulturu zajednice kojoj pripadamo.
Istovremeno, članice UNESCO-a na ovaj dan promovišu multikulturalnost i višejezičnost kao bogatstvo određene teritorije. Pravo na slobodu mišljenja i izražavanja jedno je od prava definisanih Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, dok Rezolucija UN 61/266 poziva svoje članice da “promovišu očuvanje i zaštitu svih jezika koje ljudi na svijetu koriste”.
Jezik je jedan od osnovnih simbola svake zemlje. Jezik za zemlju predstavlja isto što i ime za čovjeka. Bez obzira na razlike među ljudima, maternji jezik spaja sve ljude istog porijekla. “Raštrkani” po cijelom svijetu, nosimo sa sobom klicu istog, onoga što će nas uvijek činiti jedinstvenim.
Mreža za omladinski aktivizam Crne Gore, u okviru Tima za kulturu i neformalno obrazovanje, a i u generalnom radu, svojim kontinuiranim djelovanjem trudi se da očuva maternji jezik i prikaže njegov izuzetan kulturni i društveni značaj.
U skladu sa tim ciljem, članovi i volonteri MOACG danas su posjetili tribinu pod nazivom "Crnogorski jezik u prošlosti i sadašnjosti" koju su povodom ovog važnog praznika organizovali JU Narodna biblioteka "Radosav Ljumović" i Fakultet za crnogorski jezik i književnost, a u kojoj su učestvovali Milan Marković, Jelena Šušanj i Đorđe Šćepović.
Jezik će nas nadživjeti, a na nama je da sačuvamo njegovu autentičnost i prenesemo ga na buduće generacije koje će ga sa ponosom govoriti.
