Ukosnice i druge sitnice
Podrezati nokte, pričvrstiti šnalu na glavu
bezbjedno izaći u svijet,
sjajem prelakirati nokte,
pa ruke omekšati voskom,
iznad čela staviti ukosnice,
na usni zagristi mirisno labelo od višnje,
ubaciti stopala u lavor,
napuniti ga vodom i zaroniti u njega
glavom, grudima i nogama.
Premazati boju preko korijena kose,
povući prstima trepavice od crnog mastila,
namazati obraze vazelinom i limunom,
popiti mnogo tečnosti,
izbljuvati mnogo tečnosti,
umiti se medom i čajem,
gledati kožu od gline kako se pari sa kostima,
stomakom dotaći maslačak koji niče iz zemlje,
progutati njegove latice,
sve uhvatiti u šaku i nositi kao zrna šećera.
Položiti prste na hladan beton,
pustiti kamičak da se ureže u palac
da ostavi rupice i krv
onda opet podrezati nokte
skinuti ih do mesa
kroz zube usisati jagodice
znati da je bolje
kad malo boli
bolje od: ne osjećati baš ništa.
Nemogućnost prilagođavanja stvarnosti
Kazaljke na mom satu okreću se naopako u zgradi preko puta neko namješta odijelo i popravlja kravatu, nebo se spustilo na potiljak. Vrijeme je mjestimično oblačno sa više migrena nego obično komšija u odijelu izlazi iz stana ne sluteći kakva je prognoza povorka nepozvanih gostiju vrti se oko središta mog bitisanja nemam nikakve dodirne tačke sa njom.
Sitnice mogu biti vrlo proročne.
Dok se krećem krivudavom linijom prelazim crnoj mački put, spotičem se o njen rep tumačenje iz sanovnika ukazuje na nemogućnost prilagođavanja stvarnosti
u vazduh puštene riječi
dižu pobunu protiv mene svakim udahom pronalazim sebe i svog boga.
U strahu od nestajanja zaustavljam sat
vrijeme je maglovito, ne vidim obris svog postojanja
prije nego što sve počne da se kreće
prije nego što krenem ponovo da se vrtim
nebo se spušta na potiljak,
manje je migrena nego obično.
Kartonska kutija
Majka i brat su se jutros gadno posvađali.
Obećala je da odlazi i da se više neće vratiti
u ovu rasturenu, kartonsku kutiju
koju nam je otac ostavio.
Rekla je da će odnijeti televizor, album sa slikama i bakino saksijsko cvijeće
rekla je da ide u Njemačku i da će raditi kao rob
da će nositi široke uniforme i blatnjave čizme
da će biti i zidar i šofer i kuvarica
samo da bi jednog dana imala dovoljno para
da se vrati, potrpa nas dvoje u novi automobil
i odvede nas daleko iz ove rasturene kartonske kutije
koju nam je otac ostavio.
Nije mogla ništa da objašnjava
pokušala je da smiri brata
dok je udarao pesnicom u sto
panično izgovarajući psovke
majka je sakupljala suze brišući prstom ivicu oka
brat je rekao da se ne mora nikad ni vratiti
ako će tako da ode.
Poželio je da odem i ja
jer ću jednog dana biti ista kao ona.
Majka je govorila kako nije srećna
i kako je protraćila mladost
kako brat i ja nismo rođeni iz ljubavi
ali nas je u međuvremenu zavoljela
jednog dana će se sigurno vratiti
da nas vodi u Njemačku
da nam pokaže Minhen
da nam pokaže Berlin
obećala je da ćemo tamo završiti škole
možda naći i posao.
Brat je plakao kad je izašao iz stana
kao da se nikada neće vratiti
majka me milovala po kosi i šaputala "bolje je ovako"
neko je svirao ispred zgrade
još mi odzvanja sirena u ušima .
Morala je
da krene i moli me da budem kod kuće oko pet
kad se vrati po stvari
hoće da se pozdravimo
pamtim stisak hrapave ruke
izostanak poslednjeg zagrljaja
lakše je bilo spustiti glavu
zaboraviti sva obećanja
gledajući brata kako korača niz ulicu
ostati sama u kartonskoj kutiji koju nam je ostavio otac
govorila sam sebi, nemoj nikad da budeš kao ona.
Biografija pjesnikinje:
Anđela Bulajić rođena je 1995. na Cetinju. Godinu dana studirala je svjetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, a zatim je završila studije pozorišne produkcije na Fakultetu savremenih umjetnosti u Beogradu. Bila je redovni član književnog udruženja ,,Poezin'' iz Beograda. Članica je Foruma mladih pisaca KIC-a ,,Budo Tomović''. Pjesme su joj objavljene u šestom i sedmom zborniku mladih pisaca KIC-a, u elektronskom izdanju Vavilonske biblioteke, Čovjek- časopis, Kuš časopis i u zborniku Rukopisi 44.
Mreža sa omladinski aktivizam Crne Gore, u saradnji sa Forumom mladih pisaca KIC-a "Budo Tomović", objavljuje autorska djela mladih umjetnika i time afirmiše i promoviše njihov rad.
Comentários