8. mart: Dan ruža ili nešto mnogo više?
Međunarodni dan žena, 8.mart, obilježava se u čitavom svijetu. Nastao je kao dan borbe za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost žena i muškaraca.
Kada su žene zaposlene u tekstilnoj industriji, 8. marta 1857. godine, izašle na ulice Njujorka protestujući protiv loših uslova rada i niskih plata, nisu ni slutile da će se danas, 164 godine kasnije, taj dan slaviti kao praznik svih žena. Ipak, danas se ovaj datum najčešće obilježava samo kao dan, kada se ženama kupuju pokloni i cvijeće. Da li bi žene koje su na ulicama, a i u svojim svakodnevnim životima patile tražeći ravnopravnost i osnovna ljudska prava bile zadovoljne i spokojne karanfilom? Ili bi željele nešto mnogo više...
Dan žena nije tek tako postao dan kada se najviše priča o pravima žena. Postao je to zahvaljujući pobuni koja se desila u Njujorku (New York), 8. marta 1857. godine. Revoluciju su predvodile radnice fabrike tekstila, zahtijevajući bolje uslove rada. Zapravo, zahtijevale su iste uslove rada koje su imali muškarci. Jednom riječju - ravnopravnost.
Na isti dan, na istom mjestu, samo 50 i jednu godinu kasnije, ponovo je došlo do štrajka žena. Ovoga puta, pobunjenice su otišle korak dalje: petnaest hiljada žena na ulicama Njujorka tražilo je kraće radno vrijeme, veće plate, i ono najvažnije - pravo glasa. Pravo da učestvuju u odabiru vlastite i građanske budućnosti.
Kako to obično biva u istoriji, svijest ljudi probudila se tek uz žrtve. Radnice su najprije bile zatvorene u fabrici, iz koje nisu mogle izaći. Zatim je izbio požar koji je odnio život 129 žena. U sjećanje na ovaj nemili događaj, godinu dana kasnije u Njujorku je po prvi put obilježen 8.mart, dan žena.
Dan žena je ustanovljen dvije godine kasnije, na prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji u Kopenhagenu. Tada je, moćna i slavna, Klara Cetkin predložila da se 8. mart proglasi Međunarodnim danom žena. Već sledeće godine taj praznik se masovno proslavljao u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švajcarskoj. Jedno vrijeme, u prošlom vijeku, 8. mart je bio povezan sa komunizmom - pa je i prestao da se obilježava. Šezdesetih godina, kada je feministički pokret ojačao i uveliko se borio za žensko pravo glasa (a u mnogim zemljama i izborio), pripadnice ovog pokreta su ponovo počele da proslavljaju Dan žena.
Značaj 8. marta
Predrasude na rodnoj osnovi i nejednakosti sa kojima se susreću pripadnice ženskog pola možemo uočiti u svakodnevnom životu. Pri zapošljavanju, žene su prečesto suočene sa pitanjem poslodavca: ,,Da li planirate rađanje djece?" Ukoliko pogode tačan odgovor, ukoliko se zaposle, velike su šanse da će njihove plate biti manje od svojih muških kolega. O nasilju nad ženama da ne govorimo! Javni prostor je zatrovan govorom mržnje prema ženama. Uvijek prema onima koje izlaze iz kalupa tradicionalne žene patrijarhalnog društva. One čiju vrijednost ne mogu da izmjere pretrpljenim. One drznice, divljakuše, koje slave žene, sebe, svoju snagu, hrabrost i ljubav - ne samo 8.marta, već svakoga dana. Ipak, tog dana se sigurno sjete žena koje su ginule za ravnopravnost i napravile put današnjim generacijama. Trnovit, kao stabljika ruža, ali ipak put.
Dakle, značaj 8. marta se ne ogleda samo u cvijeću, poklonima i pažnji koju žene tog dana dobijaju od partnera, prijatelja, porodice... On predstavlja podsjećanje da aktivizam i hrabrost može da pomjera granice. Jedan mali korak, ali i po neko NE seksističkim komentarima i očekivanjima patrijarhalne sredine, sigurno vodi do jednakosti. Možda čak i do tog jednog dana kada žene neće morati da se bore, ni u jednom dijelu svijeta. Ipak, nadajmo se da će se sjetiti svojih hrabrih pretki i pokloniti cvijet. Samim sebi.
Autorka: Teodora Senić
